Stephen Lang vratio se u žanr horor-trilera sa Starac . Lang glumi glavni lik, samotnjak čije relativno mirno postojanje prekida izgubljeni planinar s kojim se upušta u sve neprijateljskiji razgovor.
Uz Langa, glumačka postava za Starac uključuje Marca Sentera, Lianu Wright-Mark i Patcha Darragha. Film, koji je nastao od redatelja Luckyja McKeeja prema scenariju pisca debitanta Joela Veacha, mučno je putovanje u uspon dvaju likova s dijametralno suprotnim ideologijama, iako su možda sličniji nego što publika u početku misli.
Povezano: Teorija Avatara 2: Kako se Quaritch Stephena Langa vraća iz mrtvih
koliko je sezona dextera napravljeno
U iščekivanju izlaska filma, TVMaplehorst razgovarao ekskluzivno sa zvijezdom Stephenom Langom kako bismo razgovarali Starac , poetičnost filmske priče, usporedbe s Ne diši 'Slijepac' i više.
Stephen Lang o starcu
TVMaplehorst: Jako sam uzbuđen što mogu o tome razgovarati Starac . Ušao sam u to nakon što sam čuo nekoliko stvari s festivalskih prikazivanja, ali nisam znao ništa drugo o tome i bio sam oduševljen. Uistinu je prava poslastica. Što je s filmom koji vas je stvarno zainteresirao da želite biti dio njega?
Stephen Lang: Kad sam to pročitao, bilo je to za mene grebanje po glavi. Nisam baš bio siguran što to čitam, znao sam da to nije konvencionalni film, takoreći, moje prvo uvjerenje je vjerojatno bilo da izvorno nije napisan kao filmski scenarij, da je vjerojatno napisan kao kazališni komad. Ali čak i kao kazališni komad, to je iznimno osebujan komad, i na kraju, ono do čega sam došao dok sam razmišljao o njemu, bilo je to da me se dojmio kao gotovo komad proširene poezije, gotovo improvizacijske poezije na neki način. Lik je bio nekako slobodan udruživanja, činilo mi se, i razularen i agresivan.
Podsjetio me malo na Allena Ginsberga, neke od radova Allena Ginsberga, na neki način, što je za mene potpuni plus, jer se vraća na cijeli beat senzibilitet. Čini mi se da postoji nešto anakrono u Starcu, pa su to samo neki od osjećaja koji su se kovitlali dok sam ga čitao. Smatrao sam to dovoljno intrigantnim da poželim nastaviti s tim, da saznam što je to što je pobudilo moje zanimanje za tu stvar. Cijelo snimanje, koliko se sjećam, trajalo je 14 dana, bilo je to stalno istraživanje i masiranje upravo onoga o čemu smo pričali u ovom filmu, što je krajnje mutno.
Najblaže rečeno.
Stephen Lang: Ja sam onaj koji obično traži jasnoću i želi da stvari budu stvarno izložene, na neki način. To nije bio toliko slučaj s ovom stvari, i naučio sam to nekako prihvatiti i da, pomalo uživati u tome
Mnogi ljubitelji horor žanra znaju vas iz Ne diši filmova kao vrlo drugačija vrsta starca. Znam da ovo nije baš horor, ali ima elemenata horora. Kako je za vas bilo razdvajanje ova dva lika?
Stephen Lang: Oh, Bože, ne mislim da sam ikada proveo trenutak miješajući likove u svom umu, da budem savršeno iskren. Slijepac, sličnost je u tome što obojica imaju isto prezime, Čovječe, tu je Starac i onda Slijepac, zapravo sam prošlog proljeća snimio film koji se zove Lucky Man, pa ih možda ima tri. Ali u svakom slučaju, mislim da nikad nisam [gledao] Slijepaca; on zauzima ovo cijelo drugo područje mog mozga i moje duše i mog srca, i kada trebam dodirnuti ga, mogu to učiniti.
Ali ovaj tip, njegov život je grozničav san, čini mi se, on je u ovoj petlji zabluda za zabludama za zabludama, koja nimalo ne podsjeća na bilo što s čime je, na primjer, povezan Slijepac. Pretpostavljam da je jedina stvar koju su imali to što su obojica stari gadovi, ono što jesu. [smijeh]
Da, samo to rade na različite načine.
Stephen Lang: Da, tu sličnost nekako prestaje. [smijeh]
Kako je bilo doći do srca Starca za ovaj film?
Stephen Lang: Sjećam se da je to bilo vrlo izolirano snimanje, bilo je to tijekom pandemije, a snimali smo u Newburghu, New York, i tamo u lijepom studiju. I sve je bilo vrlo otočno. Dakle, bilo je od hotela do studija, i sve tako, i naravno, set, mi smo na zvučnoj pozornici, ali unutar zvučne pozornice, oni su izgradili ovu kabinu, gdje se sve događalo. Dakle, tamo smo bili na neki način u radnoj čahuri, što mi je olakšalo da se na neki način jednostavno nastanim u neobičnostima ovog tipa.
I, da budem iskren, potrošio sam jako puno vremena na ovu s riječima, jer ih ima jako puno, i to su dobre riječi. Joel Veach, pisac, bio je tamo, a mi smo to stalno masirali, neprestano pokušavajući ne pojednostaviti to, već nekako dati smisla. Dakle, to je bilo stvarno zanimljivo, pomislio sam, jer je postojao cijeli literarni aspekt rada na ovoj ulozi, što nije nužno slučaj s toliko mnogo njih. I to se, opet, uklapa u moju predodžbu da je ova stvar, na neki način, on na neki način izbljuje ovu pjesmu.
Nisam sabrao tu misao, ali sad kad si to iznio, potpuno razumijem o čemu govoriš. Budući da ste spomenuli vrlo mutnu prirodu priče, ovo ću sačuvati za nakon što film izađe, ali znatiželjan sam, čini se da bi kraj mogao imati nekoliko različitih tumačenja, kako vidite veliko otkriće u film?
Stephen Lang: Mislim da je to beskrajna petlja, za njega je to deja vu. Cijeli ovaj film može se odvijati u tren oka, iza očne jabučice čovjeka koji je na neki način unutar ovog grozničavog sna. Ne znam da li je stvarno, ne znam da li je bitno da li je stvarno. Znam da je on poput onog gerbila na mlinu koji samo nekako nastavi trčati i padne iscrpljen i probudi se i otkrije da je još uvijek na mlinu i trči. Gdje završava? Teško je reći.
Da, slažem se s tim osjećajem.
Stephen Lang: Također je jezivo, definitivno je pomalo jezivo, a pomalo je i tužno. Riječ je o komornom trileru, ako ga želite karakterizirati, recite koji je to žanr. Ne mislim da je u pitanju horor, ima tu nekih elemenata, pretpostavljam, ali je u velikoj mjeri komorni triler, i stvarno je sunovrat u ludilo.
Da, slažem se, i vrlo se također slažem da nije važno je li sve bilo stvarno ili ne, jer je to stvarno sjajan način da naučite o ovom liku.
Stephen Lang: Jedna od stvari koju naš redatelj, izvrsni Lucky McKee, kaže je da govori o filmu kao o filmu atmosfere. Na mnogo načina, atmosfera je apsolutno najvažnija, to je kao da ste otišli na neko mjesto da doživite iskustvo, ali ono što se stvarno događa unutar bilo kojeg mjesta je samo ova atmosfera i sve što postane prevladavajuće, što počinje dominirati. Mislim da se to ovdje događa.
Jedna od drugih stvari o kojima smo Lucky i ja razgovarali od samog početka bio je rad Andrewa Wyetha. On je veliki slikar, znate, obitelj Wyatt i specifičnost njegova rada, oštrina njegova rada. U njegovom radu također uvijek postoji vrlo predosjećajna kvaliteta, pa smo se trudili da to učinimo. To je bio dio naše, Lucky i moje poveznice koju smo imali u razgovoru o ovom filmu.
O Starcu
Duboko u šumi, izgubljeni planinar naleti na kolibu nestalnog i povučenog starca. Ono što je počelo kao srdačan razgovor ubrzo postaje opasno jer postaje jasno da jedno ili oboje možda skrivaju zastrašujuću tajnu.
Provjerite naše ostale Starac intervju i s redateljem Luckyjem McKeejem.
Sljedeće: Ne diši 2. Završetak i špica Scena objašnjena: Je li [SPOILER] mrtav?
Starac stiže u kina, VOD i digitalne platforme 14. listopada.